[Verse 1] Gde god da se okreneš, u šta god da pogledaš – vidiš telefon. Jedan, dva, pedeset... hiljadu. Telefoni, svuda samo telefoni. [Verse 2] A ljudi? Gde su ljudi? Nema ih. Stopili su se sa staklom. Postali su aparati, a aparati su postali oni. [Chorus] Više ne znaš ko koga gleda, ko koga snima. Ko kome pomaže, a ko koga samo koristi. Samo plave i ljubičaste senke, odsjaj sa ekrana... [Verse 3] Sve pršti od boja, pomislio bi čovek – vatromet! Buti opet gledam i nešto fali. Ljudi... gde su ljudi? [Verse 4] Iz tih pravougaonih kutija trešti muzika. Veselo je. Vidim nešto, kreće se u ritmu, skoro da im poverujem... [Bridge] Ali kad priđem bliže – to su samo senke. I opet tražim, i ne mogu da shvatim. [Verse 5] Konačno, čujem glas! Iza leđa, čovek priča sa čovekom. Osmeh mi se sam vraća na lice, preplavi me neka nežnost. Smejem se kao luda! [Verse 6] Mimoilazimo se, bacam pogled, a on... on priča sam sa sobom. Nema nikoga pored njega. Samo tišina. Ona užasavajuća tišina! [Chorus] Koja vrišti od želje da progovori! Koja moli da se svet uzburka kao najveći talas! Od glasova koji bi bili lepši od najlepše muzike. [Outro] Blicevi me vraćaju u stvarnost. Ekrani svetlucaju direktno u lica. Ne vidim oči, ne vidim kožu. Podižem glavu visoko... Ali čoveka nigde ne videh.
지금 최고의 AI 음악 생성기를 사용해 보고 텍스트를 즉시 음악으로 바꿔보세요. 60초 안에 전문적이고 로열티 없는 노래를 만들어 보세요.